Put koji se može iskazati nije postojani Put;
ime koje se može imenovati nije postojano ime.
Bezimeno je početak neba i zemlje;
imenovano je majka deset tisuća stvari.
Stoga: postojano bez želje sagledavaš njegovu tankoću,
postojano u želji sagledavaš njegove obrise.
Ovo dvoje potječe iz istoga, a različito se zove;
zajedno se naziva tamnim.
Tamno i opet tamno —
vrata svih tankoća.

道可道，非常道，名可名，非常名；無名，天地之始，有名，萬物之母。故常無欲，以觀其妙，常有欲，以觀其徼；此兩者，同出而異名，同謂之玄。玄之又玄，眾妙之門。

Kad svi pod nebom znaju da je lijepo lijepo,
tu je već ružno.
Kad svi znaju da je dobro dobro,
tu je već nedobro.
Stoga biće i nebiće rađaju jedno drugo,
teško i lako dopunjuju jedno drugo,
dugo i kratko mjere jedno drugo,
visoko i nisko naginju jedno drugom,
ton i zvuk slažu se,
prije i poslije slijede jedno drugo.
Stoga mudrac obavlja svoje poslove nedjelovanjem
i provodi pouku bez riječi.
Deset tisuća stvari niče, a on ih ne odbacuje;
rađa ih, a ne posjeduje,
djeluje, a ne oslanja se,
dovršava djelo, a ne ostaje u njemu.
Upravo zato što ne ostaje,
ne biva napušten.

天下皆知美之為美，斯惡已。皆知善之為善，斯不善已。故有無相生，難易相成，長短相較，高下相傾，音聲相和，前後相隨。是以聖人處無為之事，行不言之教；萬物作焉而不辭，生而不有，為而不恃，功成而弗居。夫唯弗居，是以不去。

Ne poštuj vrijedne,
pa se narod neće natjecati.
Ne cijeni teško dostupnu robu,
pa narod neće krasti.
Ne pokazuj ono što se može poželjeti,
pa se srce naroda neće uznemiriti.
Stoga mudrac vlada
prazneći njihova srca i puneći njihove trbuhe,
slabeći njihovu volju i jačajući njihove kosti.
On postojano drži narod bez znanja i bez želje,
tako da se lukavi ne usuđuju djelovati.
Djeluj nedjelovanjem,
i ništa neće ostati neuređeno.

不尚賢，使民不爭；不貴難得之貨，使民不為盜；不見可欲，使民心不亂。是以聖人之治，虛其心，實其腹，弱其志，強其骨。常使民無知無欲。使夫智者不敢為也。為無為，則無不治。

Put je prazan, ali kad ga rabiš, nikad se ne puni.
Dubok je — poput prapočela deset tisuća stvari.
Tupi oštro,
razrješava zapleteno,
prigušuje svoj sjaj,
sjedinjuje se sa svojom prašinom.
Mutan i bistar — kao da postoji.
Ne znam čije je on dijete;
čini se da prethodi samom Vladaru.

道沖而用之或不盈，淵兮似萬物之宗；挫其銳，解其紛，和其光，同其塵，湛兮似或存。吾不知誰之子，象帝之先。

Nebo i zemlja nisu čovječni:
postupaju s deset tisuća stvari kao sa psima od slame.
Mudrac nije čovječan:
postupa s narodom kao sa psima od slame.
Nije li prostor između neba i zemlje poput kovačkoga mijeha?
Prazan, a neiscrpan;
što ga više pokrećeš, to više daje.
Mnogo riječi brzo se iscrpi —
bolje je držati se sredine.

天地不仁，以萬物為芻狗；聖人不仁，以百姓為芻狗。天地之間，其猶橐籥乎？虛而不屈，動而愈出。多言數窮，不如守中。

Duh doline ne umire;
naziva se tamnom ženkom.
Vrata tamne ženke —
nazivaju se korijenom neba i zemlje.
Neprekidno kao da postoji;
kad ga rabiš, ne umara se.

谷神不死，是謂玄牝。玄牝之門，是謂天地根。緜緜若存，用之不勤。

Nebo je dugovječno, zemlja trajna.
Ono čime nebo i zemlja mogu biti dugi i trajni
jest to što ne žive za sebe;
stoga mogu živjeti dugo.
Stoga mudrac stavlja sebe iza, a ipak je sprijeda;
ostavlja sebe po strani, a ipak opstaje.
Nije li upravo zato što nema osobnoga interesa
kadar ostvariti svoj osobni interes?

天長地久。天地所以能長且久者，以其不自生，故能長生。是以聖人後其身而身先；外其身而身存。非以其無私邪，故能成其私。

Najviše dobro je poput vode.
Voda koristi deset tisuća stvari i ne natječe se,
smješta se ondje gdje se svi gnušaju,
i zato je blizu Puta.
U boravištu dobro je zemlja,
u srcu dobro je dubina,
u općenju dobro je čovječnost,
u riječi dobro je pouzdanost,
u upravljanju dobro je red,
u djelu dobro je sposobnost,
u kretanju dobro je pravi čas.
Upravo zato što se ne natječe,
nema mu se što predbaciti.

上善若水。水善利萬物而不爭，處眾人之所惡，故幾於道。居善地，心善淵，與善仁，言善信，正善治，事善能，動善時。夫唯不爭，故無尤。

Držati nešto napunjeno do vrha —
bolje je stati na vrijeme.
Kovati oštricu oštriju i oštriju —
ne može se dugo očuvati.
Zlata i žada što pune dvoranu —
nitko ne može sačuvati.
Bogat i ugledan, a ohol —
sam sebi nanosi nesreću.
Kad je djelo dovršeno, povuci se:
to je Put neba.

持而盈之，不如其已；揣而梲之，不可長保。金玉滿堂，莫之能守；富貴而驕，自遺其咎。功遂身退，天之道。

Možeš li držati dušu i tijelo grleći jedno
a da se od njega ne odvojiš?
Možeš li usredotočiti svoj dah i postići mekoću
kao dojenče?
Možeš li očistiti svoje tamno zrcalo
tako da na njemu ne bude mrlje?
Možeš li voljeti zemlju i vladati narodom
bez znanja?
Možeš li, kad se vrata neba otvaraju i zatvaraju,
biti poput ženke?
Možeš li prosvijetliti i dosegnuti četiri strane svijeta
bez djelovanja?
Rađati ih, hraniti ih —
rađati a ne posjedovati,
djelovati a ne oslanjati se,
odgajati a ne vladati:
to se naziva tamnom moći.

載營魄抱一，能無離乎？專氣致柔，能嬰兒乎？滌除玄覽，能無疵乎？愛國治民，能無知乎？天門開闔，能為雌乎？明白四達，能無為乎？生之，畜之。生而不有，為而不恃，長而不宰，是謂玄德。

Trideset paoka dijeli jednu glavčinu —
upravo njezina praznina čini kola uporabljivima.
Glina se oblikuje u posudu —
upravo njezina praznina čini posudu uporabljivom.
Vrata i prozor probijaju se u odaju —
upravo njezina praznina čini odaju uporabljivom.
Stoga biće donosi korist,
a nebiće donosi uporabu.

三十輻共一轂，當其無，有車之用。埏埴以為器，當其無，有器之用。鑿戶牖以為室，當其無，有室之用。故有之以為利，無之以為用。

Pet boja zasljepljuje čovjekovo oko,
pet tonova zaglušuje čovjekovo uho,
pet okusa kvari čovjekova usta,
utrka i lov čine čovjekovo srce pomahnitalim,
teško dostupna roba kvari čovjekov hod.
Stoga mudrac brine za trbuh, a ne za oko;
tako odbacuje ono i bira ovo.

五色令人目盲，五音令人耳聾，五味令人口爽，馳騁畋獵令人心發狂，難得之貨令人行妨。是以聖人為腹不為目，故去彼取此。

Naklonost i sramota su poput prepasti;
cijeni veliku nesreću kao vlastito tijelo.
Što znači „naklonost i sramota su poput prepasti”?
Naklonost je nešto niže:
zadobiti je znači prepasti se,
izgubiti je znači prepasti se.
To znači „naklonost i sramota su poput prepasti”.
Što znači „cijeni veliku nesreću kao vlastito tijelo”?
Razlog što imam velike nesreće
jest to što imam tijelo.
Kad tijela nemam,
kakva bi me nesreća snašla?
Stoga: tko cijeni svijet kao vlastito tijelo,
njemu se može povjeriti svijet;
tko voli svijet kao vlastito tijelo,
njemu se može predati svijet.

寵辱若驚，貴大患若身。何謂寵辱若驚？寵為下，得之若驚，失之若驚，是謂寵辱若驚。何謂貴大患若身？吾所以有大患者，為吾有身，及吾無身，吾有何患？故貴以身為天下，若可寄天下；愛以身為天下，若可託天下。

Gledaš ga, a ne vidiš: ime mu je „glatko”.
Slušaš ga, a ne čuješ: ime mu je „tiho”.
Hvataš ga, a ne dosežeš: ime mu je „tanano”.
Ovo troje ne može se razabrati;
stoga se stapa u jedno.
Njegova gornja strana nije svijetla,
njegova donja strana nije tamna.
Neprekidno, ne može se imenovati;
vraća se u bestvarno.
To se naziva oblikom bez oblika,
prilikom bez stvari;
to se naziva treperavim i maglenim.
Ideš li mu ususret, ne vidiš mu glavu,
slijediš li ga, ne vidiš mu kraj.
Drži se drevnoga Puta
da bi upravljao sadašnjim bićem.
Moći spoznati drevni početak —
to se naziva niti Puta.

視之不見名曰夷，聽之不聞名曰希，搏之不得名曰微。此三者，不可致詰，故混而為一。其上不皦，其下不昧。繩繩不可名，復歸於無物。是謂無狀之狀，無物之象，是謂惚恍。迎之不見其首，隨之不見其後。執古之道，以御今之有。能知古始，是謂道紀。

U davnini oni koji su vladali Putom
bijahu tanani, tamno prodorni,
tako duboki da se nisu mogli spoznati.
Upravo zato što se nisu mogli spoznati,
prisiljavam sebe da ih opišem:
oprezni kao onaj što zimi pregazi rijeku,
suzdržani kao onaj što se plaši susjeda na sve strane,
svečani kao gost,
rastapajući se kao led koji se topi,
grubi kao neistesano drvo,
prostrani kao dolina,
mutni kao zamućena voda.
Tko može u miru pustiti mutno da se polako izbistri?
Tko može u kretanju pustiti mir da se polako začne?
Tko čuva ovaj Put ne želi se ispuniti.
Upravo zato što nije ispunjen,
može se istrošiti i ne treba mu novo.

古之善為士者，微妙玄通，深不可識。夫唯不可識，故強為之容。豫焉若冬涉川，猶兮若畏四鄰，儼兮其若容，渙兮若冰之將釋，敦兮其若樸，曠兮其若谷，混兮其若濁。孰能濁以靜之徐清？孰能安以久動之徐生？保此道者不欲盈，夫唯不盈，故能蔽不新成。

Postigni krajnju prazninu,
drži se čvrstoga mira.
Deset tisuća stvari niče zajedno,
a ja promatram njihov povratak.
Stvari se roje u mnoštvu,
svaka se vraća svom korijenu.
Povratak korijenu naziva se mirom;
to se naziva povratkom sudbini.
Povratak sudbini naziva se postojanošću,
poznavanje postojanosti naziva se jasnoćom.
Tko ne poznaje postojanost,
bezumno čini nesreću.
Poznavanje postojanosti čini prostranim,
prostranost čini nepristranim,
nepristranost čini kraljevskim,
kraljevstvo čini nebeskim,
nebo vodi Putu,
Put je dugotrajan.
Tijelo nestaje bez opasnosti.

致虛極，守靜篤。萬物並作，吾以觀復。夫物芸芸，各復歸其根。歸根曰靜，是謂復命。復命曰常，知常曰明。不知常，妄作凶。知常容，容乃公，公乃全，全乃天，天乃道，道乃久，沒身不殆。

Za najvišega vladara podređeni samo znaju da postoji.
Sljedećega vole i hvale.
Sljedećega se plaše.
Sljedećega preziru.
Gdje povjerenja ne dostaje,
tu je nepovjerenja.
Oklijevajući, on cijeni svoje riječi.
Kad je djelo dovršeno i poslovi ostvareni,
narod sav kaže: to se dogodilo samo od sebe.

太上，下知有之，其次，親而譽之，其次，畏之，其次，侮之。信不足焉，有不信焉。悠兮其貴言，功成事遂，百姓皆謂：我自然。

Kad je veliki Put napušten,
nastale su čovječnost i pravednost.
Kad su mudrost i uviđavnost istupile,
nastala je velika prijevara.
Kad šest srodstava nisu u slozi,
nastaju sinovska ljubav i nježnost.
Kad je država u tami i metežu,
nastaju vjerni podanici.

大道廢，有仁義；智慧出，有大偽；六親不和，有孝慈；國家昏亂，有忠臣。

Odbaci svetost, odbaci mudrost,
pa će se narodu korist ustostručiti.
Odbaci čovječnost, odbaci pravednost,
pa će se narod vratiti sinovskoj ljubavi i nježnosti.
Odbaci dovitljivost, odbaci dobit,
pa neće biti ni lopova ni razbojnika.
Ovo troje kao načelo nije dovoljno;
zato dajem nešto čega se treba držati:
gledaj jednostavno, grli neistesano drvo,
umanji sebičnost i prorijedi želje.

絕聖棄智，民利百倍；絕仁棄義，民復孝慈；絕巧棄利，盜賊無有。此三者以為文不足，故令有所屬﹕見素抱樸，少私寡慾。

Odbaci učenje, pa će prestati brige.
„Da” i „tako je” —
koliko su udaljeni jedno od drugoga?
Dobro i zlo —
koliko su udaljeni jedno od drugoga?
Ono čega se ljudi plaše,
ne smije se ne plašiti.
Pustoš — ona nema kraja!
Ljudi su veseli,
kao da idu na veliku žrtvenu gozbu,
kao da se u proljeće penju na kulu.
Ja sam jedini tih i ne dajem nikakav znak,
kao dijete koje se još nije nasmiješilo;
umoran kao onaj koji nema kamo da se vrati.
Svi ljudi imaju u izobilju,
ja jedini izgledam kao da mi nedostaje.
Imam srce bezumnika — kako je smućeno!
Obični ljudi blistaju,
ja sam jedini taman.
Obični ljudi su oštroumni,
ja sam jedini nijem i mutan.
Nemiran kao more,
nošen vjetrom kao da ne prestajem.
Svi ljudi imaju svoju svrhu,
ja sam jedini nespretan kao prostak.
Ja se jedini razlikujem od drugih
i cijenim majku koja hrani.

絕學無憂，唯之與阿，相去幾何？善之與惡，相去若何？人之所畏，不可不畏。荒兮其未央哉﹗眾人熙熙，如享太牢，如春登臺。我獨泊兮其未兆，如嬰兒之未孩；儽儽兮若無所歸。眾人皆有餘，而我獨若遺。我愚人之心也哉﹗沌沌兮，俗人昭昭，我獨昏昏。俗人察察，我獨悶悶。澹兮其若海，飂兮若無止。眾人皆有以，而我獨頑似鄙。我獨異於人，而貴食母。

Obličje velike moći
slijedi jedino Put.
Put kao stvar
je treperav, je maglen.
Maglen, treperav —
u njemu je oblik.
Treperav, maglen —
u njemu je stvar.
Mračan, dubok —
u njemu je sjemena sila.
Njegova sjemena sila je vrlo stvarna;
u njemu je pouzdanost.
Od sada unatrag do davnine
njegovo ime ne nestaje,
i kroza nj se sagledava počelo svega.
Odakle znam obličje počela svega?
Upravo odavde.

孔德之容，惟道是從。道之為物，惟恍惟惚。惚兮恍兮，其中有象；恍兮惚兮，其中有物。窈兮冥兮，其中有精；其精甚真，其中有信。自今及古，其名不去，以閱眾甫。吾何以知眾甫之狀哉？以此。

Savijeno se očuva cijelim,
krivo se ispravi,
prazno se napuni,
pohabano se obnovi,
malo dobiva,
mnogo zbunjuje.
Stoga mudrac grli jedno
i postaje svijetu uzor.
Ne pokazuje sebe, zato sja;
ne smatra sebe pravim, zato se ističe;
ne hvali se sobom, zato ima zasluge;
ne uzdiže sebe, zato traje.
Upravo zato što se ne natječe,
nitko se na svijetu ne može s njim natjecati.
Drevna izreka „savijeno se očuva cijelim” —
je li to prazna riječ?
Zaista se cio vraća k njemu.

曲則全，枉則直，窪則盈，敝則新，少則得，多則惑。是以聖人抱一為天下式。不自見故明，不自是故彰，不自伐故有功，不自矜故長。夫唯不爭，故天下莫能與之爭。古之所謂曲則全者，豈虛言哉！誠全而歸之。

Malo riječi je samo od sebe.
Stoga nalet vjetra ne traje cijelo jutro,
a pljusak ne traje cio dan.
Tko to čini? Nebo i zemlja.
Kad ni nebo ni zemlja ne mogu trajati dugo,
a kamoli čovjek?
Stoga: tko u djelovanju slijedi Put,
jedno je s Putom u Putu;
čovjek moći jedno je u moći;
čovjek gubitka jedno je u gubitku.
Onoga koji je jedno s Putom,
i Put rado prima.
Onoga koji je jedno s moći,
i moć rado prima.
Onoga koji je jedno s gubitkom,
i gubitak rado prima.
Gdje povjerenja ne dostaje,
tu je nepovjerenja.

希言自然。故飄風不終朝，驟雨不終日。孰為此者？天地。天地尚不能久，而況於人乎？故從事於道者，道者同於道，德者同於德，失者同於失。同於道者，道亦樂得之；同於德者，德亦樂得之；同於失者，失亦樂得之。信不足焉，有不信焉。

Tko stoji na prstima ne stoji čvrsto,
tko korača široko ne ide,
tko pokazuje sebe ne sja,
tko smatra sebe pravim ne ističe se,
tko se hvali sobom nema zasluge,
tko uzdiže sebe ne traje.
Sa stajališta Puta to se naziva
preostalom hranom i suvišnim djelom.
Stvari se toga možda gnušaju;
stoga onaj koji ima Put u tome ne ostaje.

企者不立，跨者不行，自見者不明，自是者不彰，自伐者無功，自矜者不長。其在道也，曰餘食贅行。物或惡之，故有道者不處。

Postoji stvar nastala iz mješavine,
rođena prije neba i zemlje.
Tiha, pusta,
stoji sama i ne mijenja se,
kruži svuda i ne propada;
može biti majka svijeta.
Ne znam joj ime,
zovem je imenom „Put”,
prisiljavam sebe da joj dam ime „velika”.
Velika znači odlazeća,
odlazeća znači udaljavajuća,
udaljavajuća znači povratna.
Stoga je Put velik, nebo je veliko,
zemlja je velika, i kralj je također velik.
U svijetu su četiri velika,
i kralj je jedan od njih.
Čovjek se upravlja prema zemlji,
zemlja se upravlja prema nebu,
nebo se upravlja prema Putu,
Put se upravlja prema onome što je samo od sebe.

有物混成，先天地生。寂兮寥兮，獨立而不改，周行而不殆，可以為天下母。吾不知其名，字之曰道，強為之名曰大。大曰逝，逝曰遠，遠曰反。故道大，天大，地大，王亦大。域中有四大，而王居其一焉。人法地，地法天，天法道，道法自然。

Teško je korijen lakoga,
mir je gospodar nemira.
Stoga mudrac putuje cio dan
ne odvajajući se od tovarnih kola.
Iako ima raskoši za gledanje,
on ostaje spokojan i uzvišen.
Kako gospodar deset tisuća kola
da sebe uzme lakše nego svijet?
Lakoumnost gubi korijen,
nemir gubi gospodstvo.

重為輕根，靜為躁君。是以聖人終日行不離輜重。雖有榮觀，燕處超然。奈何萬乘之主，而以身輕天下？輕則失本，躁則失君。

Dobar putnik ne ostavlja ni traga ni znaka,
dobar govornik ne ostavlja ni greške ni prijekora,
dobar računar ne rabi računske štapiće,
dobar zatvarač ne rabi zasun, a brava se ne može otvoriti,
dobar vezač ne rabi uže, a veza se ne može razmrsiti.
Stoga mudrac uvijek dobro spašava ljude
i stoga ne odbacuje nijednoga čovjeka;
uvijek dobro spašava stvari
i stoga ne odbacuje nijednu stvar.
To se naziva naslijeđenom jasnoćom.
Stoga je dobar čovjek učitelj nedobra čovjeka,
nedobar čovjek je zadatak dobra čovjeka.
Tko ne cijeni svoga učitelja
i ne voli svoj zadatak,
usprkos mudrosti veliko je zalutao.
To se naziva suštinskom tankoćom.

善行無轍跡，善言無瑕讁；善數不用籌策；善閉無關楗而不可開，善結無繩約而不可解。是以聖人常善救人，故無棄人；常善救物，故無棄物，是謂襲明。故善人者，不善人之師；不善人者，善人之資。不貴其師，不愛其資，雖智大迷，是謂要妙。

Spoznaj muško, drži se ženskoga,
budi potok svijeta.
Tko je potok svijeta,
od njega se postojana moć ne odvaja,
i on se vraća stanju dojenčeta.
Spoznaj bijelo, drži se crnoga,
budi uzor svijetu.
Tko je uzor svijetu,
u njemu postojana moć ne posustaje,
i on se vraća bezgraničnome.
Spoznaj čast, drži se sramote,
budi dolina svijeta.
Tko je dolina svijeta,
njemu je postojana moć dovoljna,
i on se vraća neistesanom drvetu.
Kad se neistesano drvo rascijepi, postaje oruđe;
kad ga mudrac rabi, postaje starješina činovnika.
Stoga veliko tesanje ne siječe.

知其雄，守其雌，為天下谿。為天下谿，常德不離，復歸於嬰兒。知其白，守其黑，為天下式。為天下式，常德不忒，復歸於無極。知其榮，守其辱，為天下谷，常德乃足，復歸於樸。樸散則為器，聖人用之，則為官長，故大制不割。

Tko želi uzeti svijet i s njim nešto činiti —
vidim da ne uspijeva.
Svijet je sveta posuda,
s njom se ne može ništa činiti.
Tko s njom nešto čini, upropašćuje je;
tko je grabi, gubi je.
Stoga: stvari čas idu sprijeda, čas slijede,
čas dišu tiho, čas pušu,
čas su jake, čas slabe,
čas se uzdižu, čas se ruše.
Stoga mudrac izbjegava pretjerano,
izbjegava raskošno,
izbjegava neumjereno.

將欲取天下而為之，吾見其不得已。天下神器，不可為也，為者敗之，執者失之。故物或行或隨，或歔或吹。或強或羸，或挫或隳。是以聖人去甚，去奢，去泰。

Tko po Putu pomaže vladaru
ne prisiljava svijet oružjem.
Takvo se djelo lako vraća.
Ondje gdje su vojske logorovale,
raste trnovit korov.
Za velikom vojskom
neizbježno dolaze gladne godine.
Vješt samo postigne ishod i na tom stane,
i ne usuđuje se iz toga uzeti silu.
Postigne ishod a ne hvali se,
postigne ishod a ne razmeće se,
postigne ishod a ne oholi se,
postigne ishod jer nije mogao drukčije,
postigne ishod a ne prisiljava.
Kad je stvar na vrhuncu snage, stari;
to se naziva protivnim Putu,
a ono što je protivno Putu rano se okončava.

以道佐人主者，不以兵強天下。其事好還。師之所處，荊棘生焉。大軍之後，必有凶年。善有果而已，不敢以取強。果而勿矜，果而勿伐，果而勿驕。果而不得已，果而勿強。物壯則老，是謂不道，不道早已。

Lijepo oružje je zlokobna sprava;
stvari se toga možda gnušaju,
stoga onaj koji ima Put u tome ne ostaje.
Plemenit čovjek u miru cijeni lijevu stranu,
ali kad rabi oružje, cijeni desnu.
Oružje je zlokobna sprava,
nije sprava plemenita čovjeka;
on ga rabi samo kad ne može drukčije,
i hladnu pribranost drži za najbolju.
Pobjeda se ne uljepšava;
tko je uljepšava, raduje se ubijanju ljudi.
Tko se raduje ubijanju ljudi,
ne može ostvariti svoju volju u svijetu.
U sretnim prigodama cijeni se lijevo,
u nesretnim prigodama desno.
Pomoćnik zapovjednika stoji lijevo,
vrhovni zapovjednik desno —
što znači da se to obavlja po posmrtnom obredu.
Kad se pobiju mnoštva ljudi,
oplakuju ih u tuzi i žalosti;
dobivena bitka obavlja se po posmrtnom obredu.

夫佳兵者，不祥之器，物或惡之，故有道者不處。君子居則貴左，用兵則貴右。兵者不祥之器，非君子之器，不得已而用之，恬淡為上。勝而不美，而美之者，是樂殺人。夫樂殺人者，則不可以得志於天下矣。吉事尚左，凶事尚右。偏將軍居左，上將軍居右，言以喪禮處之。殺人之眾，以哀悲泣之，戰勝，以喪禮處之。

Put je postojano beziman.
Neistesano drvo, ma kako bilo malo,
ne da se nikomu podčiniti.
Kad bi se knezovi i kraljevi umjeli držati njega,
deset tisuća stvari pokorilo bi im se kao gosti samo od sebe.
Nebo i zemlja sjedinili bi se
i spustili slatku rosu;
narod bi se bez naredbe sam od sebe izjednačio.
Kad uredba počne, nastaju imena;
kad imena već postoje,
valja također znati gdje stati.
Znati gdje stati čuva od opasnosti.
Mjesto Puta u svijetu
kao je odnos potoka i dolina prema rijekama i moru.

道常無名，樸雖小，天下莫能臣也。侯王若能守之，萬物將自賓。天地相合，以降甘露，民莫之令而自均。始制有名，名亦既有，夫亦將知止，知止所以不殆。譬道之在天下，猶川谷之於江海。

Tko poznaje druge, mudar je;
tko poznaje sebe, jasan je.
Tko pobjeđuje druge, ima snagu;
tko pobjeđuje sebe, jak je.
Tko zna da mu je dosta, bogat je.
Tko djeluje uporno, ima volju.
Tko ne gubi svoje mjesto, traje dugo.
Tko umre a ne propadne, dugovječan je.

知人者智，自知者明。勝人者有力，自勝者強。知足者富。強行者有志。不失其所者久。死而不亡者壽。

Veliki Put se razlijeva;
može biti i lijevo i desno.
Deset tisuća stvari oslanja se na nj da bi se rodile,
a on ih ne odbacuje;
djelo je dovršeno, a on iz toga ne uzima ime.
Odijeva i hrani deset tisuća stvari
a ne postavlja se za njihova gospodara.
Postojano bez želje
može se nazvati malim;
deset tisuća stvari vraća se k njemu,
a on se ne postavlja za njihova gospodara;
može se nazvati velikim.
Upravo zato što se do kraja ne postavlja za velikoga,
može ostvariti svoju veličinu.

大道氾兮，其可左右。萬物恃之而生而不辭，功成不名有。衣養萬物而不為主，常無欲，可名於小；萬物歸焉而不為主，可名為大。以其終不自為大，故能成其大。

Drži se velikoga obličja,
i svijet ti dolazi.
Dolazi a ne nanosi štetu:
sigurnost, mir, uzvišena spokojnost.
Glazba i poslastice
zaustavljaju prolaznika.
Ali Put kad se izusti
mlak je — bez okusa.
Gledaš ga, a nema što dovoljno da se vidi,
slušaš ga, a nema što dovoljno da se čuje,
rabiš ga, a ne može se iscrpsti.

執大象，天下往。往而不害，安平太。樂與餌，過客止。道之出口，淡乎其無味，視之不足見，聽之不足聞，用之不足既。

Ono što želiš skupiti,
moraš najprije raširiti.
Ono što želiš oslabiti,
moraš najprije ojačati.
Ono što želiš zbaciti,
moraš najprije podići.
Ono što želiš oduzeti,
moraš najprije dati.
To se naziva tankom jasnoćom.
Meko i slabo pobjeđuje tvrdo i jako.
Riba se ne smije izvlačiti iz dubine;
oštro oružje države ne smije se pokazivati ljudima.

將欲歙之，必固張之；將欲弱之，必固強之；將欲廢之，必固興之；將欲奪之，必固與之。是謂微明。柔弱勝剛強。魚不可脫於淵，國之利器不可以示人。

Put je postojano nedjelujući,
a ipak ništa ne ostavlja neučinjeno.
Kad bi se knezovi i kraljevi umjeli držati njega,
deset tisuća stvari preobrazilo bi se samo od sebe.
Kad bi se usred preobrazbe začela želja,
utišao bih je bezimenim neistesanim drvetom.
Bezimeno neistesano drvo
i samo je bez želje.
Bez želje i u miru
svijet bi se sam od sebe smirio.

道常無為而無不為。侯王若能守之，萬物將自化。化而欲作，吾將鎮之以無名之樸。無名之樸，夫亦將無欲。不欲以靜，天下將自定。

Najviša moć ne pokazuje moć, i stoga ima moć. Niža moć ne propušta pokazati moć, i stoga je bez moći. Najviša moć ne djeluje i nema svrhe radi koje djeluje. Niža moć djeluje i ima svrhu radi koje djeluje. Najviša čovječnost djeluje, ali nema svrhe radi koje djeluje. Najviša pravednost djeluje i ima svrhu radi koje djeluje. Najviši obred djeluje, i kad mu nitko ne odgovara, ogoli ruku i prisiljava. Stoga: kad je Put izgubljen, došla je moć; kad je moć izgubljena, došla je čovječnost; kad je čovječnost izgubljena, došla je pravednost; kad je pravednost izgubljena, došao je obred. Obred je tankoća vjernosti i pouzdanosti i početak meteža. Predznanje je cvijet Puta i početak gluposti. Stoga veliki čovjek boravi u debelom a ne stanuje u tankom, boravi u plodu a ne stanuje u cvijetu. Tako odbacuje ono i bira ovo.

上德不德，是以有德；下德不失德，是以無德。上德無為而無以為，下德為之而有以為。上仁為之而無以為，上義為之而有以為。上禮為之而莫之應，則攘臂而扔之。故失道而後德，失德而後仁，失仁而後義，失義而後禮。夫禮者，忠信之薄，而亂之首。前識者，道之華，而愚之始。是以大丈夫處其厚，不居其薄；處其實，不居其華。故去彼取此。

U davnini oni koji su zadobili jedno:
nebo je zadobilo jedno i postalo vedro,
zemlja je zadobila jedno i postala mirna,
duhovi su zadobili jedno i postali duhoviti,
doline su zadobile jedno i napunile se,
deset tisuća stvari zadobilo je jedno i dobilo život,
knezovi i kraljevi zadobili su jedno i postali oslonac svijeta.
Sve to iz jednoga.
Da nebo nije vedro, plašilo bi se da će se rasprsnuti;
da zemlja nije mirna, plašila bi se da će se uzdrmati;
da duhovi nisu duhoviti, plašili bi se da će se ugasiti;
da se doline ne pune, plašile bi se da će presušiti;
da deset tisuća stvari ne dobije život, plašilo bi se da će propasti;
da knezovi i kraljevi nisu ugledni i visoki,
plašili bi se da će pasti.
Stoga je korijen uglednoga ono nisko,
temelj visokoga ono donje.
Stoga knezovi i kraljevi sebe zovu
„sirotom”, „ništavnim”, „nedostojnim”.
Nije li to uzimati nisko za korijen? Ili nije?
Stoga: tko broji kola, ostaje bez kola.
Ne želi zvečati kao žad,
ni zvrjati kao kamen.

昔之得一者，天得一以清，地得一以寧，神得一以靈，谷得一以盈，萬物得一以生，侯王得一以為天下貞。其致之，天無以清將恐裂，地無以寧將恐發，神無以靈將恐歇，谷無以盈將恐竭，萬物無以生將恐滅，侯王無以貴高將恐蹶。故貴以賤為本，高以下為基。是以侯王自稱孤﹑寡﹑不穀。此非以賤為本邪？非乎？故致數輿無輿，不欲琭琭如玉，珞珞如石。

Povratak je kretanje Puta,
slabost je uporaba Puta.
Deset tisuća stvari svijeta rađa se iz bića,
biće se rađa iz nebića.

反者道之動，弱者道之用。天下萬物生於有，有生於無。

Uzvišen čovjek, kad čuje Put,
marljivo se trudi i provodi ga.
Osrednji čovjek, kad čuje Put,
čas ga se drži, čas ga gubi.
Nizak čovjek, kad čuje Put,
glasno mu se smije.
Da mu se ne smiju, ne bi bio dostojan biti Put.
Stoga postoji ustaljena izreka:
jasan Put izgleda taman,
Put koji napreduje izgleda kao da uzmiče,
ravan Put izgleda neravan,
najviša moć izgleda kao dolina,
velika bjelina izgleda kao mrlja,
široka moć izgleda nedovoljna,
čvrsta moć izgleda mlitava,
istinska suština izgleda izblijedjelo.
Veliki četverokut nema kutova,
velika posuda se kasno dovršava,
veliki ton je bez zvuka,
veliko obličje je bez oblika.
Put je skriven i beziman.
Upravo Put umije davati i dovršiti.

上士聞道，勤而行之；中士聞道，若存若亡；下士聞道，大笑之。不笑不足以為道。故建言有之﹕明道若昧，進道若退，夷道若纇，上德若谷，大白若辱，廣德若不足，建德若偷，質真若渝，大方無隅，大器晚成，大音希聲，大象無形，道隱無名。夫唯道，善貸且成。

Put rađa jedno,
jedno rađa dvoje,
dvoje rađa troje,
troje rađa deset tisuća stvari.
Deset tisuća stvari nosi jin na leđima i grli jang;
prazni dah čini ih skladom.
Ono čega se ljudi gnušaju —
upravo „sirota”, „ništavno”, „nedostojno” —
to kraljevi i knezovi uzimaju za svoju titulu.
Stoga: stvar se čas umanji pa uveća,
čas uveća pa umanji.
Ono čemu ljudi poučavaju,
tomu i ja poučavam:
nasilnici ne umiru prirodnom smrću;
to ću uzeti za oca svoje pouke.

道生一，一生二，二生三，三生萬物。萬物負陰而抱陽，沖氣以為和。人之所惡，唯孤﹑寡﹑不穀，而王公以為稱。故物或損之而益，或益之而損。人之所教，我亦教之。強梁者不得其死，吾將以為教父。

Najmekše na svijetu
jaše preko najtvrđega na svijetu.
Nebiće prodire ondje gdje nema razmaka;
odatle znam korist nedjelovanja.
Pouka bez riječi,
korist nedjelovanja —
malo tko na svijetu do njih doseže.

天下之至柔，馳騁天下之至堅。無有入無間，吾是以知無為之有益。不言之教，無為之益，天下希及之。

Slava ili vlastito tijelo — što je bliže?
Tijelo ili imutak — čega je više?
Dobitak ili gubitak — što je bolest?
Stoga: što više voliš, to veći trošak;
što više kriješ, to teži gubitak.
Tko zna da mu je dosta, ne biva ponižen;
tko zna gdje da stane, ne dolazi u opasnost,
i može trajati dugo.

名與身孰親？身與貨孰多？得與亡孰病？是故甚愛必大費，多藏必厚亡，知足不辱，知止不殆，可以長久。

Velika savršenost izgleda manjkava,
ali joj se uporaba ne troši.
Velika punoća izgleda prazna,
ali joj se uporaba ne iscrpljuje.
Velika pravost izgleda kriva,
velika vještina izgleda nespretna,
velika rječitost izgleda mucava.
Kretanje pobjeđuje hladnoću,
mir pobjeđuje vrelinu.
Vedar mir je poredak svijeta.

大成若缺，其用不弊。大盈若沖，其用不窮。大直若屈，其用不居。大巧若拙，其用不輟。大辯若訥，其用不差。躁勝寒，靜勝熱。清靜為天下正。

Kad svijet ima Put,
trkaći konji se stavljaju da gnoje polje.
Kad svijet nema Put,
ratni konji se rađaju u predgrađu.
Nema veće nesreće nego ne znati da ti je dosta;
nema veće krivnje nego želja za stjecanjem.
Stoga je dovoljnost onoga tko zna da mu je dosta
uvijek dovoljna.

天下有道，卻走馬以糞。天下無道，戎馬生於郊。禍莫大於不知足；咎莫大於欲得。故知足之足，常足矣。

Ne izlazeći na vrata, poznaješ svijet.
Ne gledajući kroz prozor, vidiš Put neba.
Što dalje odlaziš,
to manje znaš.
Stoga mudrac zna ne putujući,
imenuje ne gledajući,
dovrši ne djelujući.

不出戶，知天下；不闚牖，見天道。其出彌遠，其知彌少。是以聖人不行而知，不見而名，不為而成。

U težnji za učenjem dodaje se iz dana u dan,
u težnji za Putem oduzima se iz dana u dan.
Oduzimajući i opet oduzimajući
doseže se nedjelovanje.
Nedjelovanjem ipak ništa ne ostaje neučinjeno.
Svijet se uvijek osvaja ne baveći se poslovima;
kad se baviš poslovima,
nije dovoljno da osvojiš svijet.

為學日益，為道日損。損之又損，以至於無為。無為而無不為。取天下常以無事，及其有事，不足以取天下。

Mudrac nema postojana srca;
srce naroda čini svojim srcem.
Prema dobrima sam dobar,
prema nedobrima sam također dobar:
to je dobrota moći.
Prema pouzdanima sam pouzdan,
prema nepouzdanima sam također pouzdan:
to je pouzdanost moći.
Mudrac je u svijetu suzdržan
i miješa svoje srce radi svijeta.
Narod usmjerava k njemu sve svoje uši i oči,
a mudrac sa svima njima postupa kao s djecom.

聖人無常心，以百姓心為心。善者，吾善之；不善者，吾亦善之，德善。信者，吾信之；不信者，吾亦信之，德信。聖人在天下歙歙，為天下渾其心，百姓皆注其耳目，聖人皆孩之。

Izlaskom u život, ulaskom u smrt.
Pratilaca života je trojica od deset,
pratilaca smrti je trojica od deset,
a i onih koji se rođenjem kreću k području smrti
trojica je od deset.
Iz kojega razloga?
Zato što život žive odviše puno.
Čuo sam da onaj koji umije dobro njegovati život
hoda po kopnu a ne susreće nosoroga ni tigra,
ulazi u rat a ne odijeva oklop i oružje;
nosorog nema kamo zabosti svoj rog,
tigar nema kamo zariti svoju pandžu,
oružje nema kamo usmjeriti svoje sječivo.
Iz kojega razloga?
Zato što u njemu nema područja smrti.

出生入死。生之徒，十有三；死之徒，十有三；人之生，動之死地，亦十有三。夫何故？以其生生之厚。蓋聞善攝生者，陸行不遇兕虎，入軍不被甲兵；兕無所投其角，虎無所措其爪，兵無所容其刃。夫何故？以其無死地。

Put ih rađa,
moć ih hrani,
stvar im daje oblik,
okolnost ih dovrši.
Stoga među deset tisuća stvari nema nijedne
koja ne poštuje Put i ne cijeni moć.
Poštovanje Puta, cijenjenje moći —
nitko to ne naređuje, ono je uvijek samo od sebe.
Stoga Put ih rađa, moć ih hrani;
pušta ih da rastu i odgaja ih,
podupire ih i sazrijeva ih,
štiti ih i pokriva ih.
Rađati a ne posjedovati,
djelovati a ne oslanjati se,
odgajati a ne vladati:
to se naziva tamnom moći.

道生之，德畜之，物形之，勢成之。是以萬物莫不尊道而貴德。道之尊，德之貴，夫莫之命而常自然。故道生之，德畜之。長之育之，亭之毒之，蓋之覆之。生而不有，為而不恃，長而不宰。是謂玄德。

Svijet ima početak,
koji postaje majka svijeta.
Kad dosegneš majku,
poznaješ njezino dijete;
kad poznaješ njezino dijete
i vratiš se da čuvaš majku,
tijelo nestaje bez opasnosti.
Zatvori otvore, zabravi vrata,
pa se cijeloga života nećeš umoriti.
Otvori otvore, umnoži poslove,
pa se cijeloga života nećeš spasiti.
Vidjeti malo naziva se jasnoćom,
držati se mekoga naziva se snagom.
Rabi njegov sjaj,
vrati se njegovoj jasnoći,
i ne ostavi svomu tijelu nesreću:
to je vježbanje postojanoga.

天下有始，以為天下母。既得其母，以知其子，既知其子，復守其母，沒身不殆。塞其兌，閉其門，終身不勤。開其兌，濟其事，終身不救。見小曰明，守柔曰強。用其光，復歸其明，無遺身殃，是為習常。

Kad bih imao makar mrvicu znanja
i hodio velikim Putem,
plašio bih se samo da ne skrenem na stranputice.
Veliki Put je vrlo ravan,
ali narod voli prečice.
Dvor je vrlo uredan,
ali su polja vrlo zarasla,
a žitnice vrlo prazne.
Odjeveni su u šarenu svilu,
opasani oštrim mačevima,
prezasićeni jela i pića,
i imutka imaju u izobilju:
to se naziva razmetanjem krađe.
To zaista nije Put!

使我介然有知，行於大道，唯施是畏。大道甚夷，而民好徑。朝甚除，田甚蕪，倉甚虛；服文綵，帶利劍，厭飲食，財貨有餘；是為盜夸。非道也哉！

Ono što je dobro posađeno ne pada;
ono što je dobro zagrljeno ne izmiče;
i potomci ne prestaju prinositi žrtve precima.
Njeguj to u sebi,
pa će tvoja moć postati istinska.
Njeguj to u svojoj obitelji,
pa će tvoja moć postati obilna.
Njeguj to u svom selu,
pa će tvoja moć postati trajna.
Njeguj to u svojoj državi,
pa će tvoja moć postati bogata.
Njeguj to u svijetu,
pa će tvoja moć postati sveobuhvatna.
Stoga: promatraj tijelo kroz tijelo,
obitelj kroz obitelj,
selo kroz selo,
državu kroz državu,
svijet kroz svijet.
Odakle znam da je svijet takav?
Upravo odavde.

善建者不拔，善抱者不脫，子孫以祭祀不輟。修之於身，其德乃真；修之於家，其德乃餘；修之於鄉，其德乃長；修之於國，其德乃豐；修之於天下，其德乃普。故以身觀身，以家觀家，以鄉觀鄉，以國觀國，以天下觀天下。吾何以知天下然哉？以此。

Tko u sebi nosi moć u punoći,
može se usporediti s novorođenčetom.
Ose, štipavci i zmije ga ne ujedaju,
divlje zvijeri ga ne grabe,
grabljivice ga ne hvataju.
Kosti su mu slabe, tetive meke,
ali mu je stisak čvrst.
Još ne poznaje spajanje ženke i mužjaka,
a spolna sila mu je potpuna:
to je vrhunac sjemene sile.
Cio dan vrišti a ne promukne:
to je vrhunac sklada.
Poznavanje sklada naziva se postojanošću,
poznavanje postojanosti naziva se jasnoćom.
Umnožavati život naziva se zlokobnim,
puštati srce da zapovijeda dahu naziva se silom.
Kad je stvar na vrhuncu snage, stari;
to se naziva protivnim Putu,
a ono što je protivno Putu rano se okončava.

含德之厚，比於赤子。蜂蠆虺蛇不螫，猛獸不據，攫鳥不搏。骨弱筋柔而握固。未知牝牡之合而全作，精之至也。終日號而不嗄，和之至也。知和曰常，知常曰明。益生曰祥。心使氣曰強。物壯則老，謂之不道，不道早已。

Tko zna, ne govori;
tko govori, ne zna.
Zatvori otvore, zabravi vrata,
zatupi oštro, razriješi zapleteno,
priguši sjaj, sjedini se s prašinom:
to se naziva tamnim jedinstvom.
Stoga mu se ne može približiti,
niti mu se može udaljiti;
ne može mu se koristiti,
niti mu se može nauditi;
ne može ga se uzdići,
niti ga se može poniziti.
Stoga je on najcjenjeniji na svijetu.

知者不言，言者不知。塞其兌，閉其門，挫其銳，解其分，和其光，同其塵，是謂玄同。故不可得而親，不可得而疏；不可得而利，不可得而害；不可得而貴，不可得而賤。故為天下貴。

Državom se upravlja pravošću,
rat se vodi iznenađenjem,
svijet se osvaja ne baveći se poslovima.
Odakle znam da je tako? Upravo odavde.
Što više zabrana i tabua u svijetu,
to narod biva siromašniji.
Što više oštra oružja narod ima,
to je država u većem metežu.
Što više vještina i lukavstava ljudi imaju,
to se više čudnih stvari pojavljuje.
Što više zakona i uredaba se proglašava,
to je više lopova i razbojnika.
Stoga mudrac kaže:
„Ja ne djelujem, a narod se preobražava sam od sebe.
Ja volim mir, a narod se ispravlja sam od sebe.
Ja se ne bavim poslovima, a narod se bogati sam od sebe.
Ja sam bez želje, a narod postaje jednostavan sam od sebe.”

以正治國，以奇用兵，以無事取天下。吾何以知其然哉？以此。天下多忌諱，而民彌貧；民多利器，國家滋昬；人多伎巧，奇物滋起；法令滋彰，盜賊多有。故聖人云﹕「我無為而民自化，我好靜而民自正，我無事而民自富，我無欲而民自樸。」

Kad je vlast troma i tupa,
narod je iskren i čestit.
Kad je vlast oštra i budna,
narod je manjkav i osakaćen.
O, nesrećo — oslonče sreće!
O, srećo — zaklone nesreće!
Tko zna njihovu krajnju među?
Nema ničega postojanog.
Pravo se opet preokrene u naopako,
dobro se opet preokrene u grozno.
Zabluda čovjekova —
dani njezini traju već dugo.
Stoga je mudrac brižan a ne siječe,
oštrokutan a ne ranjava,
prav a nije neobuzdan,
svijetao a ne zasljepljuje.

其政悶悶，其民淳淳；其政察察，其民缺缺。禍兮福之所倚，福兮禍之所伏。孰知其極？其無正。正復為奇，善復為妖。人之迷，其日固久。是以聖人方而不割，廉而不劌，直而不肆，光而不燿。

U upravljanju ljudima i služenju nebu
ništa nije poput štedljivosti.
Upravo se štedljivost naziva ranim pokoravanjem;
rano pokoravanje naziva se dvostrukim sakupljanjem moći.
S dvostruko sakupljenom moći ništa nije nepobjedivo;
kad ništa nije nepobjedivo, nitko ne zna njezinu krajnju među;
kad nitko ne zna njezinu krajnju među, može se posjedovati država.
Majka države
može trajati dugo.
To se naziva Putom dubokoga korijena i čvrstoga temelja,
Putom dugoga života i trajnoga gledanja.

治人事天，莫若嗇。夫唯嗇，是謂早服；早服謂之重積德；重積德則無不克，無不克則莫知其極；莫知其極，可以有國；有國之母，可以長久；是謂深根固柢，長生久視之道。

Upravljati velikom državom
kao je pržiti malu ribu.
Kad se svijetu pristupa po Putu,
njegovi duhovi ne pokazuju duhovitost;
nije da duhovi ne pokazuju duhovitost,
nego njihova duhovitost ne nanosi štetu ljudima;
nije da njihova duhovitost ne nanosi štetu ljudima,
nego ni mudrac ne nanosi štetu ljudima.
Kad dvoje ne nanose štetu jedno drugom,
moć se stječe zajedno i vraća im se.

治大國，若烹小鮮。以道蒞天下，其鬼不神；非其鬼不神，其神不傷人；非其神不傷人，聖人亦不傷人。夫兩不相傷，故德交歸焉。

Velika država je poput donjega toka,
stjecište svijeta,
ženka svijeta.
Ženka uvijek pobjeđuje mužjaka mirom
i u miru zauzima niži položaj.
Stoga: kad se velika država stavi ispod male,
osvaja malu državu.
Kad se mala država stavi ispod velike,
osvaja veliku državu.
Tako jedna osvoji spuštanjem,
druga biva osvojena spuštanjem.
Velika država ne želi ništa doli sakupljati i njegovati druge,
mala država ne želi ništa doli stupiti u službu drugima.
Da bi obje dobile ono što žele,
dolikuje da se veća stavi niže.

大國者下流，天下之交。天下之牝，牝常以靜勝牡，以靜為下。故大國以下小國，則取小國；小國以下大國，則取大國。故或下以取，或下而取。大國不過欲兼畜人，小國不過欲入事人。夫兩者各得其所欲，大者宜為下。

Put je najskrivenije u svim stvarima.
On je blago dobra čovjeka
i ono što štiti nedobra čovjeka.
Lijepim riječima može se kupiti čast,
uglednim djelima može se uzdići iznad drugih.
Nedobrota čovjekova —
zašto bi se odbacila?
Stoga: kad se postavlja sin neba
i imenuju tri kneza,
pa čak i da idu žadni kolutovi pred četiri konja na dar,
ništa nije kao sjedeći unapređivati ovaj Put.
Zašto su drevni cijenili ovaj Put?
Nije li zato što tko traži, dobiva,
a krivac biva oslobođen?
Stoga je on najcjenjeniji na svijetu.

道者萬物之奧。善人之寶，不善人之所保。美言可以市，尊行可以加人。人之不善，何棄之有？故立天子，置三公，雖有拱璧以先駟馬，不如坐進此道。古之所以貴此道者何？不曰以求得，有罪以免邪？故為天下貴。

Djeluj nedjelovanjem,
radi nebavljenjem,
kušaj bez okusa.
Drži veliko za malo i mnogo za malo,
uzvrati mržnju moći.
Smišljaj teško dok je još lako,
izvodi veliko dok je još malo.
Teški poslovi svijeta uvijek počinju u lakom,
veliki poslovi svijeta uvijek počinju u malom.
Stoga mudrac do kraja ne čini veliko,
i stoga može ostvariti svoju veličinu.
Lakomisleno obećanje neizbježno vrijedi malo povjerenja;
mnogo lakoće neizbježno donosi mnogo teškoća.
Stoga mudrac drži poslove za teške,
i stoga napokon nema teškoća.

為無為，事無事，味無味。大小多少，報怨以德。圖難於其易，為大於其細；天下難事必作於易，天下大事必作於細。是以聖人終不為大，故能成其大。夫輕諾必寡信，多易必多難。是以聖人猶難之，故終無難矣

Mirno je lako držati,
ono što još nije dalo znak lako je smisliti,
krhko je lako rastopiti,
sitno je lako rasuti.
Djeluj prije nego što nešto postoji,
uvodi red prije nego što nastane metež.
Drvo koje se zagrliti ne može
raste iz vlasaste klice.
Kula od devet katova
uzdiže se iz nagomilane zemlje.
Put od tisuću milja
počinje pod nogom.
Tko djeluje, upropašćuje;
tko grabi, gubi.
Stoga mudrac ne djeluje, zato ne upropašćuje;
ne grabi, zato ne gubi.
Narod obavlja svoje poslove
i često podbaci upravo na pragu dovršenja.
Budi do kraja pažljiv kao na početku,
pa neće biti promašenih djela.
Stoga mudrac želi ne željeti
i ne cijeni teško dostupnu robu;
uči ne učiti
i vraća se onome što su mnoštva mimoišla.
Tako podupire to da su deset tisuća stvari same od sebe
i ne usuđuje se djelovati.

其安易持，其未兆易謀。其脆易泮，其微易散。為之於未有，治之於未亂。合抱之木，生於毫末；九層之臺，起於累土；千里之行，始於足下。為者敗之，執者失之。是以聖人無為故無敗，無執故無失。民之從事，常於幾成而敗之。慎終如始，則無敗事。是以聖人慾不欲，不貴難得之貨；學不學，復眾人之所過。以輔萬物之自然，而不敢為。

U davnini oni koji su vladali Putom
nisu prosvjećivali narod,
nego su ga držali prostim.
Narod je teško voditi
zato što ima previše mudrosti.
Stoga: tko vlada državom mudrošću,
razbojnik je države;
tko ne vlada državom mudrošću,
sreća je države.
Znati ovo dvoje također je mjerilo.
Postojano znati mjerilo —
to se naziva tamnom moći.
Tamna moć je duboka, je daleka,
ona se okreće protiv stvari,
i tek potom doseže veliku usklađenost.

古之善為道者，非以明民，將以愚之。民之難治，以其智多。故以智治國，國之賊，不以智治國，國之福。知此兩者亦稽式。常知稽式，是謂玄德。玄德深矣，遠矣，與物反矣，然後乃至大順。

Zašto rijeke i more mogu biti
kralj stotine dolina?
Zato što se umiju staviti ispod njih;
stoga mogu biti kralj stotine dolina.
Stoga: tko želi biti iznad naroda,
neka se u govoru stavi ispod njega;
tko želi biti ispred naroda,
neka se sam stavi iza njega.
Stoga je mudrac odozgo,
a narod se ne opterećuje;
on je sprijeda,
a narod se ne oštećuje.
Stoga cio svijet
rado ga gura naprijed i ne dosadi mu se.
Upravo zato što se ne natječe,
nitko se na svijetu ne može s njim natjecati.

江海所以能為百谷王者，以其善下之，故能為百谷王。是以欲上民，必以言下之。欲先民，必以身後之。是以聖人處上而民不重，處前而民不害。是以天下樂推而不厭，以其不爭，故天下莫能與之爭。

Cio svijet kaže da je moj Put velik,
ali kao nedostojan.
Upravo zato što je velik,
izgleda nedostojan.
Da je nečemu sličan,
odavno bi već bio sitan!
Imam tri blaga,
koja čuvam i držim.
Prvo je samilost,
drugo je štedljivost,
treće je to što se ne usuđujem ići ispred svijeta.
Iz samilosti se rađa hrabrost,
iz štedljivosti se rađa širina,
iz toga što se ne usuđujem ići ispred
rađa se sposobnost da budem starješina spravama.
Ali ako sad odbaciš samilost a težiš hrabrosti,
odbaciš štedljivost a težiš širini,
odbaciš to da budeš iza a težiš prvenstvu —
to je smrt!
Samilošću se boriš i pobjeđuješ,
samilošću se braniš i stojiš čvrsto.
Kad nebo hoće nekoga spasiti,
štiti ga samilošću.

天下皆謂我道大，似不肖。夫唯大，故似不肖。若肖，久矣其細也夫！我有三寶，持而保之。一曰慈，二曰儉，三曰不敢為天下先。慈故能勇，儉故能廣，不敢為天下先，故能成器長。今舍慈且勇，舍儉且廣，舍後且先，死矣！夫慈以戰則勝，以守則固。天將救之，以慈衛之。

Dobar ratnik nije ratoboran,
dobar borac se ne gnjevi,
tko dobro pobjeđuje neprijatelja ne upušta se u okršaj,
tko dobro rabi ljude stavlja se ispod njih.
To se naziva moći nenatjecanja,
to se naziva korištenjem snage ljudi,
to se naziva sparivanjem s nebom — krajnjim dometom davnine.

善為士者不武，善戰者不怒，善勝敵者不與，善用人者為之下，是謂不爭之德，是謂用人之力，是謂配天古之極。

U ratovanju postoji izreka:
„Ne usuđujem se biti domaćin, nego sam gost;
ne usuđujem se prodrijeti pedalj, nego uzmičem lakat.”
To se naziva napredovanjem bez napredovanja,
ogoljavanjem ruke bez ruke,
nasrtanjem bez neprijatelja,
hvatanjem bez oružja.
Nema veće nesreće nego podcijeniti neprijatelja;
podcijeniti neprijatelja umalo me stoji mojih blaga.
Stoga: kad se dvije naoružane vojske sukobe,
pobjeđuje ona koja žali.

用兵有言﹕「吾不敢為主而為客，不敢進寸而退尺。」是謂行無行，攘無臂，扔無敵，執無兵。禍莫大於輕敵，輕敵幾喪吾寶。故抗兵相加，哀者勝矣。

Moje je riječi vrlo lako razumjeti,
vrlo lako provesti.
Ipak ih nitko na svijetu ne umije razumjeti,
nitko ne umije provesti.
Riječi imaju praoca,
poslovi imaju gospodara.
Upravo zato što se to ne razumije,
ne razumiju ni mene.
Onih koji me poznaju malo je;
oni koji me uzimaju za uzor cijenjeni su.
Stoga mudrac nosi grubu odoru
a krije žad u njedrima.

吾言甚易知，甚易行。天下莫能知，莫能行。言有宗，事有君。夫唯無知，是以不我知。知我者希，則我者貴。是以聖人被褐懷玉。

Znati da ne znaš najviše je;
ne znati a misliti da znaš bolest je.
Upravo zato što mu bolest smeta kao bolest,
on nije bolestan.
Mudrac nije bolestan,
zato što mu bolest smeta kao bolest;
stoga nije bolestan.

知不知上，不知知病。夫唯病病，是以不病。聖人不病，以其病病，是以不病。

Kad se narod ne plaši moći,
dolazi velika moć.
Ne pritišći ga u njegovim boravištima,
ne iscrpljuj ono od čega živi.
Upravo zato što ne iscrpljuješ,
ne postaješ nepodnošljiv.
Stoga mudrac poznaje sebe,
ali se ne pokazuje,
voli sebe,
ali se ne uzdiže;
tako odbacuje ono i bira ovo.

民不畏威，則大威至。無狎其所居，無厭其所生。夫唯不厭，是以不厭。是以聖人自知不自見，自愛不自貴；故去彼取此。

Hrabar u smjelosti biva ubijen,
hrabar u suzdržanosti ostaje u životu.
Od ovo dvoje
jedno koristi, drugo šteti.
Ono čega se nebo gnuša,
tko zna razlog toga?
Stoga i mudrac to drži za teško.
Put neba
dobro pobjeđuje ne natječući se,
dobro odgovara ne govoreći,
sam od sebe dolazi nepozvan,
i spor je, a dobro smišlja.
Mreža neba je prostrana i labava;
rijetka je, a ipak ništa ne propušta.

勇於敢則殺，勇於不敢則活。此兩者，或利或害。天之所惡，孰知其故？是以聖人猶難之。天之道，不爭而善勝，不言而善應，不召而自來，繟然而善謀。天網恢恢，疏而不失。

Kad se narod ne plaši smrti,
kako da ga zaplašiš smrću?
Kad bi se narod naveo da se uvijek plaši smrti,
i kad bih one koji čine čudno mogao uhvatiti i ubiti,
tko bi se usudio?
Uvijek postoji Krvnik koji ubija.
Ubijati umjesto Krvnika
kao je tesati umjesto velikoga majstora.
Tko teše umjesto velikoga majstora,
rijetko izbjegne da ne rani svoju ruku.

民不畏死，奈何以死懼之？若使民常畏死，而為奇者，吾得執而殺之，孰敢？常有司殺者殺，夫代司殺者殺，是謂代大匠斲。夫代大匠斲者，希有不傷其手矣。

Narod gladuje
zato što njegovi vladari jedu previše poreza;
stoga gladuje.
Narod je teško voditi
zato što njegovi vladari djeluju;
stoga ga je teško voditi.
Narod smrt uzima olako
zato što odviše puno traži život;
stoga smrt uzima olako.
Upravo onaj koji život ne čini svojim ciljem
dostojniji je od onoga koji cijeni život.

民之饑，以其上食稅之多，是以饑。民之難治，以其上之有為，是以難治。民之輕死，以其上求生之厚，是以輕死。夫唯無以生為者，是賢於貴生。

Čovjek je pri rođenju mekan i slab,
pri smrti tvrd i krut.
Deset tisuća stvari, trava i drveće,
u životu su mekani i krhki,
u smrti suhi i uveli.
Stoga je tvrdo i kruto pratilac smrti,
mekano i slabo pratilac života.
Stoga: previše jaka vojska ne pobjeđuje,
previše jako drvo se lomi.
Jako i veliko zauzima niži položaj,
mekano i slabo gornji.

人之生也柔弱，其死也堅強。萬物草木之生也柔脆，其死也枯槁。故堅強者死之徒，柔弱者生之徒。是以兵強則不勝，木強則兵。強大處下，柔弱處上。

Nije li Put neba poput zapinjanja luka?
Visoko se pritisne nadolje,
nisko se podigne;
ono čega je previše, umanji se,
ono čega je premalo, uveća se.
Put neba
umanjuje višak i popunjava manjak.
Put čovjekov nije takav:
on umanjuje manjak da bi služio višku.
Tko može svoj višak dati u službu svijetu?
Samo onaj koji ima Put.
Stoga mudrac djeluje a ne oslanja se,
dovrši djelo a ne ostaje u njemu;
ne želi pokazati svoju vrijednost.

天之道，其猶張弓與？高者抑之，下者舉之；有餘者損之，不足者補之。天之道，損有餘而補不足。人之道則不然，損不足以奉有餘。孰能有餘以奉天下？唯有道者。是以聖人為而不恃，功成而不處，其不欲見賢。

Ništa na svijetu nije mekano i slabo kao voda,
a u pobjeđivanju tvrdoga i jakoga
ništa joj nije ravno,
jer ništa ne može zauzeti njezino mjesto.
Da slabo pobjeđuje jako,
da mekano pobjeđuje tvrdo —
to nitko na svijetu ne umije provesti.
Stoga mudrac kaže:
„Tko primi prljavštinu države,
gospodar je zemlje i žita;
tko primi nesreću države,
kralj je svijeta.”
Prava riječ zvuči kao naopako.

天下莫柔弱於水，而攻堅強者，莫之能勝，其無以易之。弱之勝強，柔之勝剛，天下莫不知莫能行。是以聖人云﹕「受國之垢，是謂社稷主；受國不祥，是為天下王。」正言若反。

Kad se izmiri velika mržnja,
neizbježno ostane mržnje:
kako bi se to moglo držati za dobro?
Stoga mudrac drži lijevu polovicu dužničke potvrde
ali ne potražuje od ljudi.
Onaj koji ima moć, brine se o potvrdi;
onaj koji nema moć, brine se o naplati poreza.
Put neba nikoga ne pomaže unaprijed;
on je uvijek uz dobra čovjeka.

和大怨，必有餘怨，安可以為善？是以聖人執左契，而不責於人。有德司契，無德司徹。天道無親，常與善人。

Mala država, malobrojan narod.
Neka imaju oruđa za desetine i stotine,
a neka ih ne rabe.
Neka narod smrt uzima teško
i neka se ne seli daleko.
Makar bilo i lađa i kola,
ne bi bilo prigode da se u njih uđe;
makar bilo oklopa i oružja,
ne bi bilo prigode da se postave u red.
Neka ljudi opet rabe uzlane vrpce,
neka im jelo bude slatko,
odjeća lijepa,
boravište sigurno,
običaji radosni.
Susjedne države gledaju se međusobno,
glasovi pijetlova i pasa čuju se tamo-amo,
ali narod stari i umire
a da se međusobno nikad ne pohode.

小國寡民，使有什伯之器而不用，使民重死而不遠徙。雖有舟輿，無所乘之；雖有甲兵，無所陳之。使人復結繩而用之，甘其食，美其服，安其居，樂其俗。鄰國相望，雞犬之聲相聞，民至老死，不相往來。

Pouzdane riječi nisu lijepe,
lijepe riječi nisu pouzdane.
Dobar se ne prepire,
tko se prepire nije dobar.
Onaj koji zna nije mnogoznan,
mnogoznani ne zna.
Mudrac ne gomila za sebe:
što više čini za druge, to više i sam ima;
što više daje drugima, to je i sam obilniji.
Put neba koristi a ne šteti;
Put mudraca djeluje a ne natječe se.

信言不美，美言不信。善者不辯，辯者不善。知者不博，博者不知。聖人不積，既以為人己愈有，既以與人己愈多。天之道，利而不害；聖人之道，為而不爭。

Tao Te Ching

Citiraj ovaj odlomak

Podržite ovaj projekt